utorak, 21. prosinca 2010.

D.I.Y.- Uradi sam!





F.A.F. odnosno festival kreativnosti i D.I.Y. (uradi sam) kulture održao se 18. i 19.12. po četvrti put u predvorju Studentskog centra u Zagrebu. Kroz dva dana ovaj neobičan, nesvakidašnji, ali ujedno vrlo zanimljiv sajam predstavio je preko 80 izlagača, većinom «do it yourself-D.I.Y.» - «uradi sam» umjetnika, kreativaca iz cijele zemlje, ali i šire koji su nam pokazali svoju ručno izrađenu odjeću, nakit, torbe, namještaj, igračke, božićne ukrase, bedževe, ukrase za kosu i još mnogo toga. 
Bilo je gotovo nemoguće ne zastati na svakom štandu i diviti se unikatima. Sve je bilo na prodaju, ali u razumnim cijenama, tako da je svatko mogao naći nešto za sebe ili kupiti božićni poklon koji je definitivno drugačiji od onih koji se svakodnevno nude na policama trgovina. Program festivala nije se sastojao samo od prodajnih štandova,  posjetitelji su mogli sudjelovati u različitim zabavnim radionicama kao što su: radionica ručnog uveza knjiga (bookbinding), stencil art radionica ( izrada grafika pomoću šablona za grafite), DJ prezentacija (podučavanje tehnika miksanja glazbe na gramofonima i digitalnim simulatorima) , dancehall plesna radionica uz jamajkansku modernu glazbu…
Za zatvaranje festivala bio je organiziran zajednički jam session uz pomoć različitih instrumenata kako bi se ovaj događaj priveo kraju uz jednako veselje koje je bilo prisutno cijelo vrijeme.

Ono što je bitno naglasiti je da je ovaj događaj imao i humanitarnu notu. U okviru «Fist art festivala» bio je postavljen i promotivni info štand VCZ-a na kojem su se građani mogli upoznati s problematikom populacije beskućnika te mogućnostima koje pruža volonterski rad u Zagrebu. Na njihovom štandu mogli su se razgledati i kupiti radovi beskućnika ( bookmarkeri, dekorativne kutijice…), a sav prihod išao je u prilog razvijanja programa pomoći beskućnika u 2011. godini i razvoja volontiranja u gradu Zagrebu.
Nadam se da je i Vas koji ste posjetili ovaj događaj, oduševio i dirnuo kao mene. Nadajmo se da će ovakvih manifestacija u 2011. godini biti više…


Fotografije i video: Nina Marković

nedjelja, 12. prosinca 2010.

Festival filma o ljudskim pravima; Najopasniji čovjek u Americi





«Human Rights Film Festival» odnosno «Festival filma o ljudskim pravima» još je jedan zanimljiv događaj koji je ovih dana pružio svojim posjetiteljima priliku da mnogo toga nauče i upoznaju se s temama koje su moglo bi se reći premalo zastupljene, a vrlo bitne. Zahvaljujući organizaciji i suradnji nezavisne kulture- Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture «URK», «HRFF» održan je od 6. do 11.12. 2010. u prostorima kina Europa i Dokukina Croatia. Ideja festivala krenula je sa željom da se promoviraju teme koje su od velike važnosti, vezane uz ljudska prava, multikulturalnost, toleranciju, slobodu izbora te da se ljudima približe filmovi tih tematika i prezentiraju problemi koji su sveprisutni i vrlo često zanemareni. Osim zanimljivih filmova, posjetitelji festivala mogli su sudjelovati u brojnim diskusijama te raspravljati o temama koje ih posebno zanimaju ili poslušati predavanja o sjecištima političke teorije i filma, o globalnim i lokalnim mehanizmima uspostavljanja tranzicijske pravde… 


Svaki film zanimljiv je i fascinantan na svoj način, ali ja ću izdvojiti jedan koji me najviše privukao svojom pričom.
Film «Najopasniji čovjek u Americi: Daniel Ellsberg i Pentagon Papers» obrađuje priču koja nam je svima poznata, a vezana je uz aferu Watergate kada je New York Times 1971. godine objavio dijelove supertajnog dokumenta Pentagon Papers koje su otkrivale laži i zavjere vlade Sjedinjenih Američkih Država o Vijetnamskom ratu. Čovjek koji je zaslužan za otkrivene dokumente je Daniel Ellsberg, bivši marinac i pentagonski strateg koji nam kroz film prepričava kroz što je sve prolazio, koliko je groznih stvari vidio, čuo, doživio, no bio je spreman učiniti sve, samo da dovrši svoju misiju i pokaže ljudima koliko im je njihova vlada lagala. Tadašnji predsjednik Richard Nixon jedan je od glavnih aktera u zavjeri naroda, pokušao je zaustaviti Ellsberga, no nije uspio. Cijela priča završila je sretno, onako kako je Ellsberg je priželjkivao, situacija je dovela do Nixonove ostavke, afere Watergate te konačno i povlačenja američkih trupa iz Vijetnama. 

Film je dosta potresan, način na koji Ellsberg prepričava događaje, zajedno sa svojom ženom i najbližim suradnicima, prijateljima koji su mu pomogli da ostvari svoj naum, doista je zanimljiv, ali i dirljiv. O ovom događaju snimljeno je puno filmova, ali ovaj je poseban po tome što nam više govori o moralnim, etičkim nedoumicama i sumnjama u kojima se Ellsberg našao te u cjelokupnom sustavu vlasti i manipulacijama medija i javnosti. Sve to, prepričava nam čovjek koji je pokrenuo sve i ne srami se iskazati osjećaje i iskreno govoriti o svemu.
Osim u Zagrebu, dio filmova prikazivat će se i u Rijeci od 13. do 16. 12. Stoga ako ste propustili neki zanimljivi film koji ste htjeli pogledati, skoknite do Rijeke.  






Fotografije: Nina Marković

četvrtak, 2. prosinca 2010.

Predstava "ART"




Moja kolegica i ja imale smo priliku prisustvovati otvorenju Teatroteke, scene koja je poželila dobrodošlicu neovisnim kazališnim grupama grada Zagreba. Naime, prostor legendarne Kinoteke u Kordunskoj ulici, jedno od kultnih mjesta filmofila ponovno je oživio. 1. prosinca tamo se održala svečana izvedba predstave «Art», Aplauz teatra, u suradnji s Epilog teatrom, kazalištem Pozor i teatrom Grdelin i time se prezentirao novi prostor koji će od sada biti u upotrebi Teatroteke.
Drama «Art» nastala je prema tekstu višestruko nagrađivane i svjetski poznate spisateljice Yasmine Reze, u režiji mladog Marka Jurage. 
 

Tri glavna lika tumačili su Ivan Jončić, Zijad Gračić (na slici)  i Slavko Juraga te zbilja možemo reći da  su nas svojom glumom i humorom zadivili. Predstava se radi o prijateljstvu ovih troje likova, krizi srednjih godina kroz koju prolaze te koja na neki način njihove odnose dovodi u pitanje. Na humorističan način svaki lik progovara o stvarima koje ga muče i pokušava se suprotstaviti svojim prijateljima, proturječiti im i objasniti svoja razmišljanja. No, svo troje su dosta tvrdoglavi i nemaju previše razumijevanja za druge, barem to ne žele priznati, stoga teškom mukom dolaze do kompromisa i uvažavaju drugačije stavove od vlastitih. Sve to glumci su odigrali s visokom dozom ironije i zdravog humora i upravo zahvaljujući tome nije nam nimalo teško bilo odgledati tih sat i 20 minuta predstave. Ono zbog čega mi je predstava bila posebno zanimljiva je to što samu samim likovima i njihovim svađama mogla prepoznati svoje roditelje koje sam bezbroj puta morala slušati kako raspravljaju ili međusobno ili s prijateljima oko zaista besmislenih stvari. Naravno, uvijek uz puno žestine, kao da se radi o životno važnim pitanjima, jer ako ne dokažu da su baš oni u pravu (iako zapravo nimalo nisu) , svijet će jednostavno propasti. No, isto tako predstava me podsjetila da kao što svi prolazimo kroz svojevrsne krize identiteta, moramo imati razumijevanja kada se to događa ljudima koji su nam dragi. Stoga, treba ih saslušati, klimati glavom, reći da će sve biti u redu ili potvrditi da neće jer oni tako tvrde i svima će biti lakše J. Ako znate o čemu pričam, prošećite se do Teatroteke i pogledajte ovu predstavu, neće Vam biti žao.