D.I.Y.- Uradi sam!

F.A.F. odnosno festival kreativnosti i D.I.Y. (uradi sam) kulture održao se 18. i 19.12. po četvrti put u predvorju Studentskog centra u Zagrebu. Kroz dva dana ovaj neobičan, nesvakidašnji, ali ujedno vrlo zanimljiv sajam predstavio je preko 80 izlagača, većinom «do it yourself-D.I.Y.» - «uradi sam» umjetnika, kreativaca iz cijele zemlje, ali i šire koji su nam pokazali svoju ručno izrađenu odjeću, nakit, torbe, namještaj, igračke, božićne ukrase, bedževe, ukrase za kosu i još mnogo toga. 

Bilo je gotovo nemoguće ne zastati na svakom štandu i diviti se unikatima. Sve je bilo na prodaju, ali u razumnim cijenama, tako da je svatko mogao naći nešto za sebe ili kupiti božićni poklon koji je definitivno drugačiji od onih koji se svakodnevno nude na policama trgovina. Program festivala nije se sastojao samo od prodajnih štandova,  posjetitelji su mogli sudjelovati u različitim zabavnim radionicama kao što su: radionica ručnog uveza knjiga (bookbinding), stencil art radionica ( izrada grafika pomoću šablona za grafite), DJ prezentacija (podučavanje tehnika miksanja glazbe na gramofonima i digitalnim simulatorima) , dancehall plesna radionica uz jamajkansku modernu glazbu…

Za zatvaranje festivala bio je organiziran zajednički jam session uz pomoć različitih instrumenata kako bi se ovaj događaj priveo kraju uz jednako veselje koje je bilo prisutno cijelo vrijeme.

Ono što je bitno naglasiti je da je ovaj događaj imao i humanitarnu notu. U okviru «Fist art festivala» bio je postavljen i promotivni info štand VCZ-a na kojem su se građani mogli upoznati s problematikom populacije beskućnika te mogućnostima koje pruža volonterski rad u Zagrebu. Na njihovom štandu mogli su se razgledati i kupiti radovi beskućnika ( bookmarkeri, dekorativne kutijice…), a sav prihod išao je u prilog razvijanja programa pomoći beskućnika u 2011. godini i razvoja volontiranja u gradu Zagrebu.

Nadam se da je i Vas koji ste posjetili ovaj događaj, oduševio i dirnuo kao mene. Nadajmo se da će ovakvih manifestacija u 2011. godini biti više…

Fotografije i video: Nina Marković

Festival filma o ljudskim pravima; Najopasniji čovjek u Americi

«Human Rights Film Festival» odnosno «Festival filma o ljudskim pravima» još je jedan zanimljiv događaj koji je ovih dana pružio svojim posjetiteljima priliku da mnogo toga nauče i upoznaju se s temama koje su moglo bi se reći premalo zastupljene, a vrlo bitne. Zahvaljujući organizaciji i suradnji nezavisne kulture- Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture «URK», «HRFF» održan je od 6. do 11.12. 2010. u prostorima kina Europa i Dokukina Croatia. Ideja festivala krenula je sa željom da se promoviraju teme koje su od velike važnosti, vezane uz ljudska prava, multikulturalnost, toleranciju, slobodu izbora te da se ljudima približe filmovi tih tematika i prezentiraju problemi koji su sveprisutni i vrlo često zanemareni. Osim zanimljivih filmova, posjetitelji festivala mogli su sudjelovati u brojnim diskusijama te raspravljati o temama koje ih posebno zanimaju ili poslušati predavanja o sjecištima političke teorije i filma, o globalnim i lokalnim mehanizmima uspostavljanja tranzicijske pravde… 

Svaki film zanimljiv je i fascinantan na svoj način, ali ja ću izdvojiti jedan koji me najviše privukao svojom pričom.

Film «Najopasniji čovjek u Americi: Daniel Ellsberg i Pentagon Papers» obrađuje priču koja nam je svima poznata, a vezana je uz aferu Watergate kada je New York Times 1971. godine objavio dijelove supertajnog dokumenta Pentagon Papers koje su otkrivale laži i zavjere vlade Sjedinjenih Američkih Država o Vijetnamskom ratu. Čovjek koji je zaslužan za otkrivene dokumente je Daniel Ellsberg, bivši marinac i pentagonski strateg koji nam kroz film prepričava kroz što je sve prolazio, koliko je groznih stvari vidio, čuo, doživio, no bio je spreman učiniti sve, samo da dovrši svoju misiju i pokaže ljudima koliko im je njihova vlada lagala. Tadašnji predsjednik Richard Nixon jedan je od glavnih aktera u zavjeri naroda, pokušao je zaustaviti Ellsberga, no nije uspio. Cijela priča završila je sretno, onako kako je Ellsberg je priželjkivao, situacija je dovela do Nixonove ostavke, afere Watergate te konačno i povlačenja američkih trupa iz Vijetnama. 

Film je dosta potresan, način na koji Ellsberg prepričava događaje, zajedno sa svojom ženom i najbližim suradnicima, prijateljima koji su mu pomogli da ostvari svoj naum, doista je zanimljiv, ali i dirljiv. O ovom događaju snimljeno je puno filmova, ali ovaj je poseban po tome što nam više govori o moralnim, etičkim nedoumicama i sumnjama u kojima se Ellsberg našao te u cjelokupnom sustavu vlasti i manipulacijama medija i javnosti. Sve to, prepričava nam čovjek koji je pokrenuo sve i ne srami se iskazati osjećaje i iskreno govoriti o svemu.

Osim u Zagrebu, dio filmova prikazivat će se i u Rijeci od 13. do 16. 12. Stoga ako ste propustili neki zanimljivi film koji ste htjeli pogledati, skoknite do Rijeke.  






Fotografije: Nina Marković

Predstava "ART"

Moja kolegica i ja imale smo priliku prisustvovati otvorenju Teatroteke, scene koja je poželila dobrodošlicu neovisnim kazališnim grupama grada Zagreba. Naime, prostor legendarne Kinoteke u Kordunskoj ulici, jedno od kultnih mjesta filmofila ponovno je oživio. 1. prosinca tamo se održala svečana izvedba predstave «Art», Aplauz teatra, u suradnji s Epilog teatrom, kazalištem Pozor i teatrom Grdelin i time se prezentirao novi prostor koji će od sada biti u upotrebi Teatroteke.

Drama «Art» nastala je prema tekstu višestruko nagrađivane i svjetski poznate spisateljice Yasmine Reze, u režiji mladog Marka Jurage. 

 

Tri glavna lika tumačili su Ivan Jončić, Zijad Gračić (na slici)  i Slavko Juraga te zbilja možemo reći da  su nas svojom glumom i humorom zadivili. Predstava se radi o prijateljstvu ovih troje likova, krizi srednjih godina kroz koju prolaze te koja na neki način njihove odnose dovodi u pitanje. Na humorističan način svaki lik progovara o stvarima koje ga muče i pokušava se suprotstaviti svojim prijateljima, proturječiti im i objasniti svoja razmišljanja. No, svo troje su dosta tvrdoglavi i nemaju previše razumijevanja za druge, barem to ne žele priznati, stoga teškom mukom dolaze do kompromisa i uvažavaju drugačije stavove od vlastitih. Sve to glumci su odigrali s visokom dozom ironije i zdravog humora i upravo zahvaljujući tome nije nam nimalo teško bilo odgledati tih sat i 20 minuta predstave. Ono zbog čega mi je predstava bila posebno zanimljiva je to što samu samim likovima i njihovim svađama mogla prepoznati svoje roditelje koje sam bezbroj puta morala slušati kako raspravljaju ili međusobno ili s prijateljima oko zaista besmislenih stvari. Naravno, uvijek uz puno žestine, kao da se radi o životno važnim pitanjima, jer ako ne dokažu da su baš oni u pravu (iako zapravo nimalo nisu) , svijet će jednostavno propasti. No, isto tako predstava me podsjetila da kao što svi prolazimo kroz svojevrsne krize identiteta, moramo imati razumijevanja kada se to događa ljudima koji su nam dragi. Stoga, treba ih saslušati, klimati glavom, reći da će sve biti u redu ili potvrditi da neće jer oni tako tvrde i svima će biti lakše J. Ako znate o čemu pričam, prošećite se do Teatroteke i pogledajte ovu predstavu, neće Vam biti žao.

DRUŠTVENA MREŽA

Nakon što sam pogledala film « Social network», odnosno « Društvena Mreža», morala sam podijeliti svoje impresije i nadam se čuti mišljenje ostalih o temi ovog filma koja nam je apsolutna svima bliska. Facebook, tko danas nije čuo za njega ili nema svoju profil stranicu na toj društvenoj mreži, moglo bi se reći da vjerojatno nije ljudsko biće. Iako nije rijetkost da i kućni ljubimci budu članovi ove stranice, no, moj zec Tonči ipak će se morat razočarati jer mu nažalost nemam namjeru otvoriti Facebook profil kako bi stekao još prijatelja. ???

Uglavnom, da se vratimo na film «Društvena mreža».

Film zapravo objašnjava vrlo zanimljivu i po meni intrigantnu priču o začetku Facebooka i njegovom osnivaču Marku Zuckenbergu. Govori o razlozima zbog kojih je Zuckenbergu uopće palo na pamet otvoriti stranicu poput facebooka, da li je bio svjestan u što se upušta te kakve su bile posljedice. Prva stvar koja je meni osobno bilo pomalo i zastrašujuća je činjenica da je ono što je Marka potaknulo da krene otvoriti nove Internet stranice, bilo to da ga je djevojka nogirala. Zapravo, ne samo da ga je ostavila već mu ga je i izvrijeđala te mu žestoko povrijedila ego. Mark, talentirani programer, vrlo uspješan student, natprosječno inteligentan odlučio je otvoriti stranicu na kojoj će upotrebljavajući ukradene slike sa stranica fakulteta ponuditi mogućnost ocjenjivanja djevojaka ovisno o njihovoj ljepoti. Nakon toga nije se mogao zaustaviti, ideje su bivale sve veće i veće, ali i ozbiljnije. Nije mu trebalo mnogo vremena da ostvari svoj naum. Vrlo brzo je postao vrlo bogati mladić, osnivač stranice koja je na neki način zavladala svijetom, Facebooka.

Zanimljivo je da je zapravo ideju ukrao od trojice studenata Harvarda te prevario svog najboljeg prijatelja koji mu je cijelo vrijeme bio najveća podrška te mu prikupljao potrebna financijska sredstva. Nakon što svi shvate da ih je Zuckenberg cijelo vrijeme motao oko malog prsta i vrlo se lukavo poigravao s njima, tužili su ga te je Mark na samom kraju morao isplatiti velike količine novca svima koje je prevario.

No, cijela te priča nije toliko fascinantna, čuli smo već priče o krađi, izdaji, no, kada ti netko servira priču o stranici koja je nažalost velikoj većini ljudi na svijetu neizostavan dio njihove svakodnevnice, njihova života, e to te dovede da se neke stvari zapitaš. Koliko smo zapravo plitki, kada ljude prosuđujemo po njihovim Facebook fotografijama, komentarima, statusima, gledamo tko ima koliko Facebook prijatelja, veselimo se kada i mi sami steknemo novog!? Ili još bolje pitanje, koliko je cijeli svijet otišao u krivom smjeru kada svi ovisimo o navedenom?

Ali, ono što je mene najviše prodrmalo, netko je sve to na neki način predvidio, znao da će se dogoditi, možda na neki način i upravljao nama, a da nitko toga nije bio niti svjestan, niti će ikad shvatiti. 
Pogledajte najavu za film, definitivno ga treba pogledati...

Fotografije i video: Internet.

Modni ormar

Još jedan zanimljiv događaj na kojem su ljudi u Zagrebu od 4.11. do 25.11.2010. imali čast prisustvovati ovih dana je Modni ormar. Za one kojima ovaj naziv ništa ne znači osim što ih asocira na modu pojasnit ću malo o čemu se radi. Već četvrtu godinu za redom ova manifestacija trudi se dokazati kao ozbiljan modni događaj osmišljen prvenstveno kao strukovno natjecanje mladih dizajnera, i to jedino u Hrvatskoj. 

Cilj ovog događaja je pokazati da i Hrvatska ima mladih talenata koje svjetsko modno tržište očekuje te otkriti tko su novi kreativci sa zagrebačkih studija mode kojima će ozbiljan svijet dizajna širom otvoriti vrata. 

Modni ormar pridobio je ljude koje nazivaju istinskim stručnjacima i modnim profesionalcima iz zemlje, ali i svijeta. Osim što su ugledne face iz prestižnih svjetskih škola mode i dizajna svojim prisustvom počastili mlade dizajnere, bili su ovdje i kao članovi žirija kako bi odlučili koji će mladi dizajner imati čast da kao pobjednik sudjeluje na različitim svjetskim školama mode. Prostori prestižnih likovnih galerija kao što su : Galerija Stančić, Studio Izidor Kršnjavi, KIC, Mediateka francuskog instituta, galerija primijenjenih umjetnosti, Galerija HGK poslužili su kao mjesta koja su svojim umjetničkih ozračjem pridonijela atmosferi koju ovakva manifestacija treba. 

U svakom slučaju bilo je vrlo zanimljivo prisustvovati revijama mladih dizajnera u usponu koji su zaista sposobni stvoriti kreacije iz kojih su vidljivi njihovi talenti te modne ideje koje se ne ostvaruju tako lako. Ono što sam vidjela na reviji bilo je doista fascinantno i gotovo nemoguće za shvatiti kako je ljudska ruka to napravila, stoga svake pohvale svakom sudioniku revije bez obzira na pobjednika. Sama revija bila je vrlo posjećena, veliki broj ljudi ( uključujući mene) je ostao bez mjesta za sjest, no nije bilo teško odgledati reviju jer je zbilja bila dinamična i zanimljiva. Najbolje da pogledate snimke te procijenite sami … :)

Fotografije i video: Nina Marković

"To dance is to be out of yourself. Larger, more beautiful, more powerful. " ~Agnes De Mille

Vrlo često mi ljudi postavljaju pitanje kakvim se to ja točno plesom bavim, a kada im odgovorim da je riječ o suvremenom plesu, to im ništa puno ne znači. Razumljiv im je ovaj dio «ples», ali što «suvremeni» ples razlikuje od običnog plesa, to im nikako nije jasno. No, tu već nastaje prva nejasnoća kada govorimo o plesu, svatko od nas ima svoju viziju plesa, kada razmišljamo o plesu teško je konkretizirati na kakav ples točno mislimo jer svi mi imamo svoj način plesa, zamišljamo ga drugačije i ako se ne radi o konkretnoj vrsti kao što je balet ili hip hop ples, teško je definirati ples kakvog imamo u glavi. Zapravo, to bi bio najbolji opis suvremenog plesa, radi se o interpretaciji onoga što plešemo, slobodnom pokretu koji nije ograničen ni na koji način, ništa ga ne koči, pokret se jednostavno razvija do granice koju si sami postavimo ili koju zamislimo. To je istinska ljepota suvremenog plesa. Možda zvuči apstraktno i naravno ne treba doslovno shvatiti tu njegovu slobodu. Koreografije su zaokružene cjeline koje se sastoje od plesnih pokreta. Te cjeline nam pokušavaju prenijeti neku svoju priču, imaju temu, fabulu koju nam plesači svojim pokretima pokušavaju dočarati. Ljudi su većinom skeptični i kritični prema Suvremenom plesu, ali ja bih se usudila reći da je to zato jer su previše ograničeni. Sve što nadilazi granice normale, iako je to jako grubo rečeno, konvencionalnog plesa, koji je svima shvatljiv i jednostavan za razumjeti, sve što je više od toga ljudima je preapstraktno i utoliko i dosadno. Upravo je istinska ljepota suvremenog plesa u tome da na neki način prepusti publici da sudjeluje u interpretaciji i nadopuni priču koju plesači dočaravaju pokretom. Suvremenim plesom bavim se od malih nogu u ZKM-u gdje osim lutkarskog i dramskog studija postoji i plesni. Smatram da je najbitnija stvar baviti se fizičkim aktivnostima i ne zanemarivati svoje tijelo, suvremeni ples idealan je upravo za to. Tijekom godine radimo na različitim koreografijama te smo sa nekoliko plesnih predstava gostovali u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Austriji… 

Divno je baviti se nečim što te veseli, a ujedno ti pruža priliku da putuješ svijetom i upoznaješ ljude koje zanima to što radiš. Stoga, ako uočite neku plesnu predstavu u ZKM-u ili bilo gdje drugdje, nemojte biti skeptični, odite ju pogledati te se svakako probajte uživjeti.
"To the ones I love" predstava je koju sam zadnju gledala i koja me oduševila. Evo kratki isječak, pa pogledajte... 

Fotografije i video: Nina Marković

Zagreb film Festival- dođoh, vidjeh, uživah!

Bib- maskota ZFF-a

Zagreb Film Festival i ove je godine u svojih 8 dana trajanja ispunio svakodnevnicu vjernim posjetiteljima te po osmi put koliko se održava oduševio građane Zagreba kao i ostale ljubitelje sedme sile i festivalskih čari. Od 17. do 23. listopada ZFF je na različitim lokacijama u centru Zagreba pružao mogućnost gledanja filmova koje nismo u mogućnosti pogledati svaki dan. Po prvi puta prostor Studentskog centra nije bio korišten za potrebe festivala već su tu čast dobila mjesta poput kina Europa te kina Tuškanac ( stare kultne zagrebačke kinodvorane ), zatim Dokukino Croatia te prostor Muzeja suvremenih umjetnosti i Plesni centar koji je prilagođen kinodvorani za potrebe festivala. Posjetitelja je bilo mnogo, kao što je i očekivano i zbilja se može reći da se od prvog do zadnjeg dana osjećala ona pozitivna vibracija u zraku, po mome mišljenju neizostavna stavka svakog festivala. Na repertoaru dugometražnih, kratkometražnih, dokumentarnih, angažiranih te drugih filmskih hitova svatko je mogao pronaći nešto sebi zanimljivo što će ga na neki način sigurno zaintrigirati. Festival je nudio čak 80 filmova koji su se prikazivali u sklopu 7 programa ovisno o različitim kategorijama, no zajedničko im je bilo to što su se svi borili za festivalsku nagradu- Zlatna kolica. Boris T. Matić, direktor ZFF- a i Hrvoje Laurenta, izvršni direktor potrudili su se da program bude raznovrstan te da sve bude na razini koja priliči filmskim festivalima. Bilo je tu raznolikih filmova svjetskih kinematografija različitih žanrova i tematika, no festival je osim filmova za odrasle nudio i program namijenjen mlađoj populaciji s namjerom da zainteresira i najmlađe za filmski svijet.

No, ako ste mislili da je festival poput ovog nudio isključivo gledanje filmova, u krivu ste. Svatko tko je htio porazgovarati i postaviti neko pitanje glumcima, redateljima, producentima, mogao je, kao i sudjelovati na brojnim predavanjima i radionicama te na taj način osjetiti pravi duh festivala.
Što se tiče nagrađenih filmova; njemački film «Pljačkaš» dobio je Zlatna kolica za najbolji dugometražni film, film 'Medalja časti' dobila posebnu 'medalju', a nagradu za najbolji dokumentarac dobio je talijanski film 'Ja, moja ciganska obitelj i Woody Allen' te film «Rita» koji je dobio nagradu za najbolji kratki film.

Film koji bi izdvojila i koji se mene najviše dojmio te me uistinu potresao je finski film «Sebbe». Donosi nam dosta depresivnu i tužnu priču o petnaestogodišnjem dječaku imenom Sebbe čiji život nije nimalo lak. Živi sa samohranom majkom alkoholičarkom, pati za izgubljenim ocem, žrtva je svakodnevnog zlostavljanja kolega u školi. No, ipak pored svog tog crnila trudi se iz dana u dan ići dalje, oprašta majci koju beskrajno voli njene grijehe i uzvraća joj ljubav koju nije ni zaslužila. Tijekom cijelog filma nemoguće je ne suosjećati s ovim dječakom i na neki način osjećati njegovu bol. Dirljiva je dobrota koju ovaj dječak nosi u sebi i koja mu pomaže da ne odustane od života, što se zamalo i dogodi. Na samome kraju ipak se događa neizbježno te Sebbe teška srca odlazi od majke. Previše mu se ružnih stvari prepriječilo na putu i morao je izabrati neku drugu životnu stazu i krenuti u drugom smjeru. Tako je i učinio, a ja sam mu sa suzom u očima zaželila svu sreću.

I tako je iza nas još jedan Zagreb Film Festival koje možemo pamtiti po još boljolj organizaciji, zanimljivoj ponudi filmova, zabave i novih iskustava koji svakako ispunjavaju živote nas mladih intelektualaca. :)
Smatram da su događanja poput ovog korisna svakom od nas te nas na neki način oplemenjuju. Uvijek je dobro pogledati film iz kojeg ćemo naučiti nešto novo i koji će nam nešto poručiti i doprijeti do nas, malo nas prodrmati.
Zato nikako ne izbjegavajte ovakve stvari i budite dio njih! Nećete požaliti!












Fotografije su preuzete sa službene stranice ZFF-a.