Zagreb film Festival- dođoh, vidjeh, uživah!

Bib- maskota ZFF-a

Zagreb Film Festival i ove je godine u svojih 8 dana trajanja ispunio svakodnevnicu vjernim posjetiteljima te po osmi put koliko se održava oduševio građane Zagreba kao i ostale ljubitelje sedme sile i festivalskih čari. Od 17. do 23. listopada ZFF je na različitim lokacijama u centru Zagreba pružao mogućnost gledanja filmova koje nismo u mogućnosti pogledati svaki dan. Po prvi puta prostor Studentskog centra nije bio korišten za potrebe festivala već su tu čast dobila mjesta poput kina Europa te kina Tuškanac ( stare kultne zagrebačke kinodvorane ), zatim Dokukino Croatia te prostor Muzeja suvremenih umjetnosti i Plesni centar koji je prilagođen kinodvorani za potrebe festivala. Posjetitelja je bilo mnogo, kao što je i očekivano i zbilja se može reći da se od prvog do zadnjeg dana osjećala ona pozitivna vibracija u zraku, po mome mišljenju neizostavna stavka svakog festivala. Na repertoaru dugometražnih, kratkometražnih, dokumentarnih, angažiranih te drugih filmskih hitova svatko je mogao pronaći nešto sebi zanimljivo što će ga na neki način sigurno zaintrigirati. Festival je nudio čak 80 filmova koji su se prikazivali u sklopu 7 programa ovisno o različitim kategorijama, no zajedničko im je bilo to što su se svi borili za festivalsku nagradu- Zlatna kolica. Boris T. Matić, direktor ZFF- a i Hrvoje Laurenta, izvršni direktor potrudili su se da program bude raznovrstan te da sve bude na razini koja priliči filmskim festivalima. Bilo je tu raznolikih filmova svjetskih kinematografija različitih žanrova i tematika, no festival je osim filmova za odrasle nudio i program namijenjen mlađoj populaciji s namjerom da zainteresira i najmlađe za filmski svijet.

No, ako ste mislili da je festival poput ovog nudio isključivo gledanje filmova, u krivu ste. Svatko tko je htio porazgovarati i postaviti neko pitanje glumcima, redateljima, producentima, mogao je, kao i sudjelovati na brojnim predavanjima i radionicama te na taj način osjetiti pravi duh festivala.
Što se tiče nagrađenih filmova; njemački film «Pljačkaš» dobio je Zlatna kolica za najbolji dugometražni film, film 'Medalja časti' dobila posebnu 'medalju', a nagradu za najbolji dokumentarac dobio je talijanski film 'Ja, moja ciganska obitelj i Woody Allen' te film «Rita» koji je dobio nagradu za najbolji kratki film.

Film koji bi izdvojila i koji se mene najviše dojmio te me uistinu potresao je finski film «Sebbe». Donosi nam dosta depresivnu i tužnu priču o petnaestogodišnjem dječaku imenom Sebbe čiji život nije nimalo lak. Živi sa samohranom majkom alkoholičarkom, pati za izgubljenim ocem, žrtva je svakodnevnog zlostavljanja kolega u školi. No, ipak pored svog tog crnila trudi se iz dana u dan ići dalje, oprašta majci koju beskrajno voli njene grijehe i uzvraća joj ljubav koju nije ni zaslužila. Tijekom cijelog filma nemoguće je ne suosjećati s ovim dječakom i na neki način osjećati njegovu bol. Dirljiva je dobrota koju ovaj dječak nosi u sebi i koja mu pomaže da ne odustane od života, što se zamalo i dogodi. Na samome kraju ipak se događa neizbježno te Sebbe teška srca odlazi od majke. Previše mu se ružnih stvari prepriječilo na putu i morao je izabrati neku drugu životnu stazu i krenuti u drugom smjeru. Tako je i učinio, a ja sam mu sa suzom u očima zaželila svu sreću.

I tako je iza nas još jedan Zagreb Film Festival koje možemo pamtiti po još boljolj organizaciji, zanimljivoj ponudi filmova, zabave i novih iskustava koji svakako ispunjavaju živote nas mladih intelektualaca. :)
Smatram da su događanja poput ovog korisna svakom od nas te nas na neki način oplemenjuju. Uvijek je dobro pogledati film iz kojeg ćemo naučiti nešto novo i koji će nam nešto poručiti i doprijeti do nas, malo nas prodrmati.
Zato nikako ne izbjegavajte ovakve stvari i budite dio njih! Nećete požaliti!












Fotografije su preuzete sa službene stranice ZFF-a.