nedjelja, 2. siječnja 2011.

Sarajevo! Grad u kojem treba biti na oprezu?



Sarajevo, grad koji je po mnogočemu poseban i moglo bi se reći jedinstven. Možemo krenuti od samog grada, koji odiše nečim osobitim, iako je dosta dijelova u još uvijek razrušenom stanju od rata, čiji se miris nažalost još uvijek osjeća u zraku, osmijeh grada i ljudi koji tamo žive nemoguće je ne zamijetiti. Kada bi me netko pitao kako da opišem grad Sarajevo i njegove stanovnike, pozitiva bi bila riječ koja savršeno pristaje. Ljudi su neopisivo srdačni, pristupačni u svakom trenutku, vedri i veseli bez obzira na sve, definitivno bi mogli poslužiti kao uzor svim narodima. Naravno, nije sve tako pozitivno, nemoguće je ne primijetiti dijelove grada koji su netaknuti od rata i koji podsjećaju na strahote koje su ljudi morali proživjeti, ali možda ni to nije loše jer iako je možda bolje neke stvari zaboraviti, dobro je kad postoji nešto što te podsjeti da treba vratiti osmijeh na lice i ići dalje, bez obzira na prošlost.   



Ove godine sam, kao i prethodne, Novu godinu provela upravo u ovom gradu i bez obzira na iskustvo koje ću s vama podijeliti ( koje nije bilo bas najsretnije) s veseljem bi se ponovno vratila u Sarajevo. Naime, u Sarajevo smo došli vlastitim prijevozom, odnosno iznajmljenim kombijem. Na dan povratka, shvatili smo da nam je kombi koji je za vrjeme našeg trodnevnog boravka bio parkiran pred zgradom gdje smo spavali, orobljen. Suvozačevo staklo bilo je razbijeno, a radio, pojačala za zvučnike te još jedan veliki zvučnik su nestali. Svima nam je bilo jasno što se dogodilo i uz pomoć prijatelja koji su rodom iz Sarajevo riješili smo sve s policijom, prijavili i napravili što smo mogli. Rekli su nam, ništa čudno sto nam se to dogodilo, jer dogadja se stalno, narkomani provaljuju u aute i uzimaju sve do čega mogu doći. Ali, najjednostavnije objašnjenje bilo je- "ipak je to Balkan." I s time bih se složila, nije stvar u našoj zagrebačkoj registraciji, potencijalnoj mržnji prema Hrvatima, ne, to bi se dogodilo i u Zagrebu i događa se. Poanta moje priče je jednostavna, netko bi u ovakvoj situaciji krivio možda grad, narod, okruženje, ali ne treba donositi krive zaključke samo da bi sebi olakšali, ljudi su opaki i naopaki svuda, samo treba biti oprezan. Nek vas moje iskustvo ne obeshrabri, posjetite Sarajevo ako već niste :)








Fotografije: Nina Marković

Nema komentara:

Objavi komentar